ROCK BIOGRAFIJE  
   
   

Serb Yellow Pages

 

 

Đorđe Balašević

 

Đorđe Balašević je rođen13. maja 1953. godine u Novom Sadu. Gimnaziju je napustio u trećem razredu pa je ispite polagao vanredno. Upisao je geografiju, jer, po sopstvenom priznanju, na diferencijalnim ispitima nije bilo matematike. Osnovna ambicija u srednjoj skoli bila mu je da postane fudbaler. Ali kada je kao sedamnaestogodišnjak ležao bolestan, pojava jedne muhe u sobi ga je inspirisala da komponuje svoju prvu pesmu "Otkud muva". Zatim je poceo da piše prepeve stranih hitova za emisiju "Muzički klub", a sa drugarom koji se snalazio na gitari, otpočeo je i zajednički rad. Godine 1977. pristupio je akustičarskoj grupi Žetva sa kojom je septembra te godine snimio neobavezan tango "U razdeljak te ljubim". Pjesma je preko noći postigla ogromnu popularnost tako da je singl prodat u oko 180000 primeraka. Žetva je vrlo brzo počela da se pretvara u festivalsku grupu strpanu u orkestarske aranzmane, pa ih početkom 1978. godine Balašević napusta i sa Vericom Todorović osniva Rani mraz. Budući da se nisu rastali kao prijatelji, novu grupu je nazvao inspirisući se sibirskom poslovicom: "Ako se nadaš dobroj žetvi, čuvaj se ranog mraza". Žetva zatim objavljuje LP "Vrjeme žetve" (RTV LJ 1979.) i prestaje sa radom. Balaševićevi emotivni tekstovi i jednostavne melodije donose osvježenje na posustaloj zabavnoj sceni, a predstavljaju i dobru spregu sa pop muzikom. Uoći snimanja pjesme "Računajte na nas" pridržuju im se bivši članovi grupe Suncokret Biljana Krstić i Bora Đorđevic.Posle dva mjeseca rada sa Ranim mrazom, ljeta 1978. godine, Bora Đorđević napušta grupu svjestan razlike u autorskom senzibilitetu između njega i Balaševića i formira Riblju čorbu. Uoći snimanja debi albuma grupu napušta i Verica Todorović. Na albumu "Mojoj mami umjesto maturske slike u izlogu" izdvajaju se pjesme "Sve je dobro kad se dobro svrši", gdje se kao gost pojavljuje violinista Jovan Kolundzija, "Mnogo mi znači to", "Neki novi klinci", "Drago mi je zbog mog starog". Na festivalu Split 79. Balašević osvaja prvu nagradu pjesmom "Panonski mornar". Septembra 1979. godine svoju popularnost potvrđuje na osam rasprodatih koncerata u beogradskom Domu sindikata. Tokom 1980. godine služi JNA u Zagrebu i Pozarevcu gdje glumi u TV seriji "Vojnici". U to vrjeme Zdravku Ćolicu daje pjesmu "Zbog tebe" i neke tekstove za album Srebrnih krila "Sreo sam ljubav iz prve pjesme".Krajem godine izlazi album "Odlazi cirkus" i to je poslednja ploća pod firmom Rani mraz. Hitovi sa tog albuma su: "Prica o Vasi Ladackom", "Mirka", "Menuet", "Zivot je more".Počekom 1982. godine objavljuje album "Pub" kojim zvanično započinje solo karijeru. Sledeci LP "003" donosi nove hitove: "Slovenska", "Al' se nekad dobro jelo", "Badnje vece", "Olivera". Kao i prethodne, i ovu plocu je producirao Josip Bocek. Sledeci album "Bezdan" Balašević radi sa ekipom koja će mu ubuduće biti redovčna studijska i koncertna potpora. Sličnom muzičkom linijom Balašević nastavlja na ploci "Panta rei". LP "Tri posleratna druga" koji je dobio podnaslov "Muzika iz istoimenog romana" snimaju 1989. godine Dujin, basista Aleksandar Kravić i muzičari iz Rijeke, gitarista Elvis Stanič (ex Linija 32, Denis & Denis, Dr Doktor) i bubnjar Tonci Grabusic. Na toj ploči Balašević se pozabavio karikiranom rap formom u "Sugar rap".Objavio je instrumentalni CD "Terra Sacra" (Croatia Records 1997.), a u pripremi je ploča sa materijalom iz mjuzikla "Slomljeno jato". Ratne godine Balašević provodi sklonjen od javnosti i mobilizacije budući da vojne vlasti pokazuju veliku volju da ga posalju na front, tako da za Novu 1992. godinu iz sasvim razumljivih razloga ne dolazi u Sava centar. CD "Jedan od onih života..." snima krajem 1993. godine. Ploća donosi optimistički hit "Ja luzer?", ali i pjesme inspirisane ratnim tragedijama "Čovjek sa mjesecom u očima " i "Krivi smo mi". U isto vrjeme objavljen je CD "Najveći hitovi".Poslje duže pauze CD "Na posljetku" objavljuje početkom 1996. godine. Nove pjesme "Regruteska", "Namćor", "Drvena Pjesma", "Dođoska" snimljene su uglavnom na akustićnim instrumentima uz učesće gudača "Svetog Đorđa", a upotrebljeni su fagot, oboa, truba i violina koje vjerno dočaravaju atmosferu Balaševićevih stihova. Balašević je tokom karijere objavio Pjesmaricu sa svojim tekstovima "Računajte na nas", roman "Tri posljeratna druga" (1991.), knjigu novinskih komentara "I život ide dalje (sve dalje odavde...)" (United Media 1993.) i knjigu "Dodir svile" (Biblioteka "Zarko Zrenjanin" 1996.) u kojoj je izbor tekstova sa ploca. Novi roman "Jedan od onih života" (Prometej 1997.) bavi se periodom od 1. do 15 novembra ratne 1991. godine. Balašević je napisao scenario i tumačio glavnu ulogu u TV seriji "Specijalna redakcija", glumio u TV serijama "Vojnici", "Pop Cira i pop Spira", "Panonski mornar", i u filmu "Vojnici". Za svoj rad dobio je Nagradu punoljetstva, Oktobarsku nagradu Novog Sada, Estradnu nagradu Jugoslavije, nagradu za literarni doprinos u oblasti estrade na "Domanovićevim danima satire" i nagradu Todor Manojlović za poseban umetnički senzibilitet.

http://www.ribljacorba.co.yu/

 

 

Zabranjeno Pušenje

 

Zabranjeno Pušenje nastalo je 1980. godine kao klasičan "garage" band sastavljen od klinaca koji su zajedno išli u sarajevsku II gimnaziju i dijelili istu ulicu, danas već legendarnu "Ulicu Fuada Midžića" u kvartu Koševo. Sačinjavali su je tadašnji srednjoškolci i prijatelji iz ulice: Nenad Janković (Dr. Karajlić; klavijature), Davor Sučić (Sejo Sexon; gitara), Zenit Džozić (Fu-Do; bubnjevi), Mladen Mitić (Munja; bas gitara), Dražen Janković (Seid Little Karajlić; klavijature), Ognjen Gajić (saksofon, flauta), Mustafa Čengić (Muče; solo gitara) i Zoran Degan (Poka; sinthesizer), a grupu je od početka svojom prisutnošću darivao i gospodin Elvis J. Kurtović kao rezervni igrač. Grupa je nekoliko godina žarila i palila sarajevskom klupskom scenom, koja je tada bila tek u nastanku. ("Kuk", "Sloga", "Trasa", Klub Filozofskog fakulteta, "Cedus", "AG"). Iz ovog backgrounda korijene vuku mnogi, danas već afirmirani bandovi i izvođači (Crvena Jabuka, Tifa band, Elvis J. Kurtovich & his Meteors, Top lista Nadrealista, Skroz i drugi).Ozbiljniji početak rada grupe vezan je uz kultni meeting point mladih muzičara i umjetnika podrum duhovito nazvan "Zaborav" u kojem su grupe imale probe i prve nastupe, uglavnom za lokalne fanove. Svoj koncept su nazvali "New primitiwes" dajući svom radu dozu ironije i satire te comp pristupa čime na sebe skreću pozornost "institucija sistema" . Time uveliko usporavaju svoj prodor ka masovnoj popularnosti, iako ih jedan od najvećih muzičara ex Jugoslavije, Goran Bregović, naziva jedinim originalnim odgovorom na Punk u ovom dijelu Europe Zabranjeno Pušenje, kao i ostali članovi pokreta (Elvis J. Kurtovich & his Meteors, Top lista Nadrealista), su zbog svog političkog angažmana osuđeni na male klupske prostore i na mukotrpno građenje karijere.Tek 1984. godine zagrebački "Jugoton" izdaje prvi album "Das ist Walter". Walter je bio ilegalac u 2. svjetskom ratu i simbol otpora fašistima. Poginuo je 1945. na dan oslobođenja Sarajeva. Album je sublimirao energiju i želje cijele generacije mladih u ex Jugoslaviji, ali jedino Jugoton je imao hrabrosti da ga objavi u integralnoj verziji i bez preinaka u tekstovima. Album čiji je početni tiraž bio 3.000 komada prodan je u preko 100.000 kopija te je do danas rekord (30 puta premašen prvi tiraž).Grupa 1984. kreće na veliku YU turneju (60 koncerata) po najvećim dvoranama i postaje najveća Jugoslavenska rock atrakcija.Članovi grupe pored bavljenja muzikom realizirali su i uspješan humoristički show na TV-u u suradnji s mladim sarajevskim glumcima nazvan Top lista Nadrealista pun britke kritike pojava u tzv. "socijalističkom" društvu.Enorman uspjeh turneje i TV serije nije po volji rigidnog režima i u montiranoj aferi se članovi "new primitiwes" pokreta optužuju za vrijeđanje imena i lika pokojnog predsjednika Tita ("Crko Marshall, mislim na pojačalo") i tekovina socijalizma. Grupa se skida sa svih TV i radio stanica, a svi klubovi, mahom pod patronatom "socijalističke omladine" otkazuju već ugovorene koncerte grupe. Slučaj postaje zanimljiv i državnoj bezbjednosti te počinje serija informativnih razgovora i montiranih procesa. Situaciju spašavaju neki vodeći intelektualci liberalnih nazora koji dižu svoj glas u obranu grupe i afera se stišava bez zatvorskih kazni.U ovoj atmosferi snima se drugi album Zabranjenog Pušenja nazvan "Dok čekaš sabah sa šejtanom", čiji izlazak je popratila medijska šutnja, ali i izvrsne kritike i velike simpatije javnosti i tzv. običnih ljudi. Promotivna turneja imala je velikih poteškoća zbog straha organizatora i enormnog prisustva policije, kao odjeka prohujale afere.I pored nekoliko vrhunskih koncerata pred desetinama hiljada posjetitelja (Beograd - Hala Pionir, Split - Poljud, Zagreb - Dom Sportova), turneja bilježi neuspjeh i grupu 1986. godine napuštaju Mladen Mitić (danas živi u Los Angeles-u), Šeki Gayton (danas živi i radi u Sloveniji kao manager) i Mujo Snažni (producent u Sarajevu) u potrazi za sigurnijom egzistencijom.Ostatak grupe na Atari računalu radi na novom albumu i polako okuplja novi bend u čijem sastavu su uz Farisa Arapovića (bubnjevi) i Kowalskog (gitara) i režiser Emir Kusturica koji u to vrijeme pobjeđuje na Cannes-skom festivalu s filmom "Otac na službenom putu". Ova ekipa u suradnji s nekim studijskim muzičarima (Predrag Bobić - bas, Jadranko Džihan i Darko Ostojić Minka - back vokali) realizira 1987. album "Pozdrav iz zemlje Safari" koji objavljuje sarajevski Diskoton, iako uz neke primjedbe, u integralnoj verziji. Hitovi s ovog albuma ("Pišonja i Žuga", "Hadžija ili bos", "Fikreta", "Dan Republike") vraćaju grupu u sam vrh YU rock-a. Album je sniman u Sarajevu, miksan u Londonu, a producent je Sarajlija koji živi u Seattle-u Sven Rustempašić.Turneju organizira Art scena Obala i manager Miro Purivatra (danas direktor Sarajevskog filmskog festivala) i ona obuhvaća 87 koncerata. Turneja 1987. je ujedno i najveća turneja benda do tada. Bend nastupa u gradovima koji do tada nisu nikad imali priliku vidjeti koncert Zabranjenog Pušenja u živo. Ona je bila presudna za sticanje najšireg kruga publike i lansirala je grupu u krug najvećih YU rock institucija, rame uz rame sa Azrom, Bijelim Dugmetom, Parnim Valjkom i Ribljom Čorbom.Emir Kusturica radi spot za pjesmu "Manijak", a u januaru 1988. na koncertu u Sarajevu izdavač "Diskoton" svečano uručuje zlatnu ploču za album "Pozdrav iz zemlje Safari" koji je do tada prodan u 100.000 primjeraka.Otopljavanje u političkom sistemu krajem 80-ih aktualizira ponovni rad Top liste Nadrealista čije emitiranje ponovo kreće 1988. godine. Članovi grupe paralelno pripremaju i novi album koji izlazi u oktobru 1988. Sniman je u Sarajevu i zove se "Male priče o velikoj ljubavi". Na albumu gostuje Goran Bregović, operna diva iz Atenske opere Sonja Milenković i virtuoz na violini Dejo Sparavalo. Grupu napušta Emir Kusturica zbog snimanja svog novog filma.Grupa kreće na Jugoslavensku turneju s Top listom Nadrealista i grupom "Bombaj štampa", takođe jednim od pionira new primitiwsa. Program je kombinacija teatra i rock and rolla, realiziran po ideji Seje Sexona. Na 60-ak koncerata program je gledalo preko 200.000 ljudi, a turneja je proglašena najuspješnijom turnejom na YU estradi 1989. godine, ostavivši iza sebe čak i takva imena kao što su "Bijelo Dugme" i Lepa Brena.Podjele i nesuglasice u državnom vrhu, ubrzo se prenose i na estradu pa i na članove Zabranjenog Pušenja. Zbog različitih pogleda na politički angažman i koncepciju benda iz grupe odlaze Sejo Sexon i Darko Ostojić Minka (solo projekti), Faris Arapović (osniva vlastiti bend "Sikter"). Sa početkom rata u BiH, Nele Karajlić premješta bend u Beograd i nastavlja rad pod imenom "Nele Karajlić & Zabranjeno Pušenje", a u Sarajevu ostaju Elvis J. Kurtović, Sejo Sexon, Zenit Đozić, Boris Šiber i dizajner omota albuma Zabranjenog Pušenja Srđan Velimirović te pokreću Ratno izdanje Top liste Nadrealista.Ova ekipa u najtežim danima rata pokušava da razveseli svoje sugrađane koji u podrumima i skloništima, na aparatima priključenim na akumulatore i baterije, slušaju radio program Nadrealista i songove inspirirane aktualnim događanjima u gradu. Grupa zbog tehničkih i tehnoloških nemogućnosti prestaje s video i muzičkom produkcijom i prve dvije godine rata radio show je jedini medij u kojem je bilo moguće raditi.Baš kao i 1980. godine, kad se oko radio show-a počela okupljati jezgra new primitiwsa, tako i 1993. mnogi novi i mladi muzičari surađuju i sudjeluju sa svojim starijim kolegama. Sa dolaskom struje u grad Top lista Nadrealista počinje sa scenskom, muzičkom i video produkcijom (televizija u suradnji s US-aidom i humanitarnim organizacijama International rescue committee & Umbrela Grant) Grupa završava novu seriju "TLN - ratno izdanje" i sama producira pozorišnu predstavu koju je na besplatnim nastupima vidjelo 20.000 Sarajlija. Prateći bend Top liste Nadrealista postaje jezgra novog Zabranjenog Pušenja, a njeni članovi Sejo Kovo, Đani Pervan, Dušan Vranić i Samir Ćeramida 1997. godine realizirat će i prvi poslijeratni album Zabranjenog Pušenja "Fildžan viška". Elvis J. Kurtović i Sejo Sexon, okosnice novog Zabranjenog Pušenja, paralelno s pripremanjem albuma rade i na nastupima Top liste Nadrealista, koja poslije ratnog iskustva u BiH 1995-1998. radi preko 300 nastupa pod pokroviteljstvom US - aida po BiH, Hrvatskoj, Sloveniji, Njemačkoj, Austriji, Danskoj i Švicarskoj.Po završetku turneje u proljeće 1997. godine izlazi album "Fildžan viška" sniman u Amsterdamu i miksan u Ljubljani. Promotivna turneja obuhvaća 149 koncerata, a sa albuma su skinuta 4 singla (spota), koje su producirali sami članovi grupe. Iskustvo iz TLN-a pokazalo se dragocjenim u snimanju spotova, koji bivaju vrlo dobro ocijenjeni u Hrvatskoj, BiH i Sloveniji gdje je grupa redovito nastupala. Na turneji su sudjelovali Sejo Sexon, Elvis J. Kurtović, Predrag Bobić, Zoran Stojanović, Nedžad Podžić, Marin Gradac, Bruno Urlić i Branko Trajkov, a povremeno i Samir Ćeramida i Đani Pervan.Ista ekipa 1998. godine realizira i prvi živi koncertni album Zabranjenog Pušenja "Hapsi sve!", snimljen 17.10.1997. u zagrebačkom Domu Sportova sa Dariom Vitezom, novim managerom grupe, u ulozi organizatora koncerta i izvršnog producenta albuma.1999. godine grupa na planini Bjelolasica, priprema svoj novi projekt koji ponovno realizira u Amsterdamu sa Zlatanom Hadžićem u ulozi producenta (na albumu "Fildžan viška" je imao ulogu inženjera zvuka). Album je nazvan "Agent tajne sile" i objavljen je u junu 1999. godine i do danas su snimljena 3 spota. Album je izdala TLN - Europa, čiji su vlasnici članovi grupe, a aktuelni hit je pjesma "Jugo 45" koja trenutno visoko kotira na top listama u BiH i Hrvatskoj.Grupa je odmah po izlasku albuma krenula na promotivnu turneju u sastavu: Sejo Sexon, Elvis J. Kurtović, Predrag Bobić, Bruno Urlić, Dragomir Herendić i Branko Trajkov. Promotivna turneja je još uvijek u toku i do oktobra 2000. odsvirana su 124 koncerta.

http://www.ribljacorba.co.yu/

 

Van Gogh

 

Grupa je osnovana januara 1986. godine. Pre toga Đule je imao srednjoškolski sastav Haos, a u to vreme njegov brat Ljubomir Đukić svirao je klavijature u Električnom orgazmu. Već februara 1986. godine grupa Van Gogh objavljuje promo singl sa pesmom "Tragovi prošlosti", a maja iste godine pojavili su se na Omladinskom festivalu u Subotici gde su osvojili drugu nagradu publike i treću žirija. Krajem 1986. godine izlazi im debi album za koji je muziku napisao Đukić, tekstove Milisavljević a produkcijom se bavio Đorđe Petrović. Pored obnovljenih verzija pesama "Tragovi prošlosti","Tvoj smeh" i "Menjam se", sa kojima su nastupali u Subotici, tu su "Kako zove se", "Noćno nebo","Znam" i druge. Oštrijom svirkom ponudili su pevljive kompozicije zasnovane na rock tradiciji. Posle serije koncerata, grupa prestaje sa radom i tokom te pause Zvonko Đukić nastupa sa sastavima Fit (učestvuje na snimanju njihove debi ploče), EKV (album "Samo par godina za nas") i u grupi Nikole Čuturila. Rad obnavljaju 1990. godine objavljivanjem promo singla "Gubiš me" i albumom "Svet je moj", godinu dana kasnije. Đule se tada prvi put pojavljuje u ulozi pevača. Ploču snimaju Srba Radivojević, basista Aleksandar Barać, bubnjar Vladan Cvetković i klavijaturista Vlada Barjaktarević koji je bio i producent. Kao gosti na snimanju su bili Milan Mladenović, Margita Stefanović, Zoran Radomirović Švaba i Tanja Jovićević. Autor muzike i većine tekstova opet je Đule, pesmama "Neko te ima", "Gubiš me", "Dibuk" nastavljaju sa nešto kompleksnijom varijantom svog osnovnog zvuka. Treći album "Strast" pripremaju kao trojka Đule, Srba i Aca, a na snimanju učestvuju Rambo Amadeus, Marija Mihajlović, Pera Džo i Fredi i Marko (New Age Band), a produkciju je radio Saša Habić. Pesmama "Aleluja", "Nemoj biti lud", "Basna" profilišu gitaristički rock glavne struje. Godine 1995. objavljuju kompilacijski CD na kome je petnaest pesama sa predhodna tri albuma i "Zemlja čuda" sa singla. Ambicioznim diskom "Hodi" Van Gogh 1996. godine kreće novim pravcem nudeći žanrovski raznovrsnije pesme praćene efektnim video spotovima. Muziku je komponovao Zvonko Đukić, deo materijala uradio je sa članovima grupe, pesmu "Polje snova" napisao je Saša Dragić, a deo tekstova je urađen po motivima pesnika Momčila Nastasijevića. Produkciju je opet radio Saša Habić, a sa ploče su se izdvojile "Delfin", "Hodi", "Kiselina", "Apsolutno ne". Kao bonus na disku su se našli koncertni snimak pesme "Luna" i instrumental "Vertigo". Na kompaktu "Moja generacija" Kornelija Kovača, krajem 1996. godine objavljena je njihova obrada pesme "Jagode i maline" iz repertoara Korni grupe. Koncertni CD "No comment", snimljen na njihovim nastupima 23. i 24. januara 1997. godine u beogradskom SKC-u, donosi izbor pesama iz čitave karijere sa naglaskom na novijim pločama. Tokom '97. grupa je koncertno gostovala u 115 gradova širom Jugoslavije i Makedonije. Aprila meseca '98. pojavio se CD singl "Qu'hier que demain", na kome se nalazi pesma "Polje snova" u dve verzije, od kojih je jedna akustična. Van Gogh je spremio nove pesme za novi studijski album koji se pojavio u prodaji 28. februara '99, a posle toga najveći bend Yu scene je krenuo na promo turneju zvanično od 01. septembra 1999. Grupa je zamenila basistu. Umesto dosadašnjeg Aleksandra Baraća, novi basista je Dušan.

http://www.ribljacorba.co.yu/

 

Azra

 

Lider grupe je Đoni Štulić. Rođen je u Skoplju 11. aprila 1953, u porodici vojnog lica. Prvi ozbiljan kontakt s muzikom imao je 1964. godine u Jastrebarskom.Čuo je Beatlese i odlucio da postane muzičar. U početku se bavio narodnom muzikom. Prvi bend u kojem je svirao zvao se Balkan sevdah bend. Prvu Azru sastavio je 1975. Prva ozbiljna Azra, sa prvom postavom grupe Film, nastala je 1977. Godine 1979. proveo je kratko vreme u Parnom valjku, potom je ponovo okupio Azru i uspio. U svega dve godine, od 1980. do 1982, objavio je, čak i za svetske uslove, neuobičajeno veliki opus: jedan običan, jedan trostruki i dva dvostruka albuma, kojima je dominirala njegova nevjerovatna energija. Dosta nezadovoljan prvom fazom svoje karijere, kasnije se okrenuo istraživanju vlastitog izraza.Uoči rata povukao se u Holandiju, gde se posvetio tumačenju Ilijade.

http://www.ribljacorba.co.yu/

 

Prljavo Kazalište

 

Pod snažnim uticajem punka grupa nastaje 1977. Godine u zagrebačkom predgrađu Dubrava. Inspiracija za ime potiče iz epizode stripa Alan Ford, kada članovi družine T.N.T. dolaze u pozorište nazvano Prljavo kazalište. Prvu postavu grupe činili su Jasenko Houra gitara, Zoran Cvetković gitara, Davorin Bogović vokali, Niko Hrastekbas i Tihomir Files bubnjevi. U početku su planirali da za pjevača uzmu Davora Gobca koji je u to vreme bio u grupi Klinska pomora. Kazalište u startu nije imalo jasnu predstavu o muzici koju bi svirali, a pjesma "Moj otac je bio u ratu" bila je prva koju su komponovali. Prvi ozbiljni nastup imali su na Poletovom koncertu 1978. Prvim singlovima "Televizori" I "Moj tata je bio u ratu" skrenuli su pažnju medija na sebe, a 1979. Godine su svirali na koncertu Bijelog dugmeta na stadionu JNA, kada su promovisali album. Tokom snimanja te ploče grupu je napustio Zoran Cvetković a zamenio ga je gitarista Marijan Brkič. Komisija za šund nije oslobodila ploču poreza, verovatno zbot teksta pjesme "Some boys" koja tretira homoseksualnost, ali to publici nimalo nije smetalo. Hourine pjesme su se bavile traumama odrastanja, zabilježivši precizno senzibilitet tadašnjih mladih generacija. Njegovi iskazi najdierktniji su u pesmama "Sretno dijete", "Ja sa mladič u najbolji godinama", "Subotom uveče". Iako nevješto odsvirana, ploča je zbog originalnih pesama u to vreme proglašena jednim od najboljih debi ostvarenja u domačoj muzici. Svoju posvetu Rolling Stonesima dali su na omotu koji je realizovao Piko Stančić, odlučivši se za crtež na kome je isjeckan jezik Mika Džegera (Mick Jagger) proboden zihericom.Drugi LP "Crno bijeli svijet", snimaju 1980. Godine u Milanu, u produkciji Pika Stančića, a on je napisao i dio aranžmana. Iskazujući se kao bolji sviraći, odustaju od punka i nude pop ploću prelivenu tada popularnim ska zvukom, dok se gitare oslanjaju na tradiciju. Shadowsa i Crvenih koralja. Houra opet postiže pun pogodak hitovima "Mi plešemo" (u originalu je trebalo da se zove "Mi pijemo"). "Crno bijeli svijet", "Neki moji prijatelji", "Nove cipele", i obradom "Sedamnaest ti je godina tek" iz repertoara Ive Robića. Praveći urbanu ploću, oni Zagrebu dodeljuju ulogu glavnog junaka svojih pesama. U to vreme Houra već pokazuje interesovanja za hrvatsku narodnu muziku, pa im se na promotivnom koncertu u Maloj dvorani Doma sportova, u jesen 1980. Godine u pesmi "Mi plesemo" prikljucuje tamburaski orkestar. Januara 1981. Godine u beogradskom Domu omladine u okviru manifestacije Pozdrav iz Zagreba, Prljavo kazalište trijumfuje pred publikom, mada je malo nedostajalo da im predgrupa Haustor ukrade sou. Pod pritiskom sve intenzivnijih angažmana, Davorin Bogović se povlaći, tako da na trećoj ploći, "Heroj ulice", ulogu pjevača preuzima Houra. LP su snimali u Švedskoj, u produkciji Tini Varge a udaraljke su svirali Sune Ferger (Sjunne Ferger) I Miroslav Budanko, dok je saksafonista bio Jan Gustafson (Janne Gustafsson). Novim pjesmama Kazalište se opredjelilo za bazičnu varijantu rocka, posebno u temema "Devojke bi", "Sve gradske bitange" i "Lupam glavom u radio". . Posvetu Brusu Springstinu (Bruce Spirngsteen), što je navedeno i na omotu ploce, Houra je dao u pesmama "Heroj ulice" i "Široke ulice", a Filu Kolinsu (Phil Collins) u baladi "Nočas sam izašao na kišu". Po objavljivanju ploče u vojsku odlaze Fileš i Hrastek, tako da su nastupali uz pomoc bubnjara Dražena Šolca i Zorana Cvetkovića koji je svirao bas. Dve godine kasnije, u grupu se vraća Davorin Bogovič i sa njim snimaju album "Korak od sna". U saradnji sa Rajkom Dujmicem, prave mirniju ploću sa koje se izdvaja pesma "Sve je lako kad si mlad", a tu je i obrada pesme "Milioner" iz repertoara Zvonka Špišica. Prateče vokale pjevao je tada malo poznati Mladen Bodalec, jedno vrjeme član grupe Patrola. Posle pauze izazvane Brkičevim odlaskom u vojsku, početkom 1986. Godine objavljuju "Zlatne godine". Umesto Bogoviča pjevač je Mladen Bodalec. Na njoj se Houra priklanja pisanju standardnih pop rock pesama srednje struje, što postaje karakteristika grupe tokom daljeg rada. Ploču je producirao Stančić, a poznatije postaju pesme "Ne zovi mama doktora", "Sladoled" i "Ma kog me boga za tebe pitaju". Istu formulu ponavljaju na albumu "Zustavite Zemlju" 1988. Godine. Na njemu je pjesma "Mojoj majci" koju je Houra napisao povodom smrti majke. Zbog stiha "Zadnja ruza Hrvatska", pesma postiže ogromnu popularnost u Hrvatskoj, ali ih mediji u jednom djelu zemlje kritikuju zbog nacionalizma. . .Po objavljivanju ploče grupu napušta Marijan Brkić i prelazi u Parni valjak. Sa novim gitaristom Damirom Liposekom sviraju 17. Oktobra 1989. Godine na zagrebačkom Trgu republike gdje se po nekim procenama okupilo 200 hiljada ljudi. Sledeče godine objavljuju dupli živi LP "Sve je lako kad si mlad", snimljen na koncertima u zagrebačkom Domu sportova, novembra 1988. Godine i na nastupu ZG Rock Forces. Na ćetvrtoj strani nasli su se studijski snimci sa debi singla i prva dva albuma. Za omot je upotrebljeno idejno resenje sa prvog albuma. Nudeci standardan izbor materijala, snimaju LP "Devedeseta", u produkciji Mate Dosena, a prateče vokale pevaju Davorin Bogovič i Vesna Dosen. Novi član grupe postaje klavijaturista Mladen Rosko. Počtkom devedesetih Kazalište često svira u inostranstvu, po hrvatskim klubovima. Tokom rata grupa pauzira, a 1993. Godine sa novim klavijaturistom Fedorom Boicem (ex ITD bend) objavljuju CD "Lupi petama" sa pjesmama "Reci sve za Hrvatstku", "Pet dana ratujem, subotom se zaljubljujem) i sličnim. U pjesmi "Uzalud vam trud svirači" gostuje tamburaski orkestar iz Vinkovaca. Tada objavljuju i kompilacijski CD "Največi hitovi". Godine 1994. dobijaju nagrade Porin za CD "Lupi petama", za najbolje komponovanu pjesmu pod uticajem folklora i za video "Koncert u HNK". Objavljuju i živu ploču, snimljenju na Bozičnom koncertu na Dolcu i ploču "Dođi sada Gospode" , "Laku noč tebi, Zagrebe" i drugim. Materijal za ploču miksovan je i premasterizovan u Londonu uz pomoć Zok group koju predvodi Zoran Cvetković, a kao gost svirao je Mel Gejnor (Mell Gaynor) bivsi bubnjar sastava Simple Minds. Krajem 1997. Godine Kazalište je objavilo živi CD snimljen na nastupu u Lisinskom. Jasenko Houra je osnovao izdavačku kuću CBS (Crno bijeli svijet). O grupi su objavljene knjige "Lupi petama" (1993.) i "Prljavo kazalište" (1996.) koja za temu ima njihove nastupe u Kanadi, Americi i Australiji. Objavili su video kasete "Voljenom gradu" (1989), "Koncert u HNK" (1993) i "Božični koncert" (1995). . .

http://www.ribljacorba.co.yu/

 

KUD Idijoti

 

Legenda kaže: "O približnom nastanku grupe "KUD IDIJOTI" govori se svašta, ali najtočnija je ona priča kada je Broj Jedan došao kod Saleta i rekao mu: "Slušaj sinko, ja sam odveć star za te stvari, ali ako hoćeš moj savjet, nemoj ni slučajno uzet Frica za basista...". Ipak, Sale Veruda, gitarista i osnivač Kud Idijota se nije obazirao na savjet starog prdonje i dolaskom basiste Frica u grupu 1985. formirana je konačna postava koju su još činili pjevač Tusta i bubnjar Ptica. I tako počinje priča o čuvenom bendu čiji slogan glasi "Kud Idijoti prođu tu trava ne raste". Inače, Idijoti su nastali 2. veljače 1981. a prvu postavu su činili klinci koji su se ložili na Ramonese: Sale Veruda, Davor Zgrabljić (današnji basista), Egidio Rocco i Marino Piuko. Daleko od medija i pod pritiskom institucije kao što je Atomsko sklonište željeli su da izguraju nešto svoje, sasvim drugačije. Svirali su u malim prostorima, nije im se ukazivala nikakva perspektiva i kroz grupu su prolazili brojni članovi. Jedini uporan bio je Sale Veruda. Konačno je susret njih četvorice označio pravi start. Tusta je te '85. već imao skoro trideset godina i nikakvo scensko i pjevačko iskustvo prije toga. Prošao je hipi eru, stopirao po Evropi, oženio se, dobio kćerkicu i zaposlio u "Uljaniku" (tvornica u kojoj se prave brodovi) u administraciji , ali je i dalje nosio kožnu jaknu, dugu kosu i motao se po rockerskim mjestima. I njegovao želju da zapjeva. Tako su KUD Idijoti njegov prvi i kako se čini, posljednji bend u karijeri. I ostali su se muzikom bavili zbog Ijubavi a ne samo zbog para. Ptica je radio kao električar u ,,Uljaniku" (uvodio je struju u brodove), Sale se bavio stolarskim poslovima (uvodio je drvenariju u brodove) a Fric je bio zaposlen kao noćni čuvar u obližnjoj ludnici u kojoj su imali i prostorije za vježbanje. Lako su već godinama, u medijskom smislu, tapkali u mjestu Sale Veruda nikako nije gubio energiju i sa pravom upornošću čovjeka koji je uvjeren u ono što radi, gurao je dalje. Uz njih su u to vrijeme u Puli djelovale grupe Visoki napon, Gola jaja, Messerschmitt, The Spoons a jedini koji su postigli kakvu-takvu afirmaciju bili su Problemi. Ovaj, također punk orijentiran band je radio početkom osamdesetih godina i jedini zvučni zapis su ostavili na kompilaciji ,,Novi punk val" na kojoj su se našle njihove pjesme "Grad izobilja" i "Sranje".I dok su se stariji muzičari u Puli obično okupljali po kafićima, omiljeno mjesto pankerske ekipe bio je i ostao klub ,,Uljanik" u kome se redovno sviralo. Dolazili su bendovi sa strane a mjesto predgrupe je bilo rezervirano za domaće bandove. Redovnim svirkama KUD Idijoti su stekli reputaciju u Puli i okolici a bolje informirani klinci po čitavoj Jugoslaviji su polako počeli da se lože na njih. Za razliku od diskografskih kuća koje nisu pokazivale nikakvo zanimanje za punkere iz Pule, promućurni i vični efektnim poslovnim potezima, KUD Idijoti odlučuju da preuzmu stvari u svoje ruke.U suradnji sa Borisom Furlanom iz Kopra koji je osnovao izdavačku kuću ,Slovenija", 1986. objavljuju kasetu ,,Legendarni u živo". Snimljena skromnom tehnikom, kaseta je nosila njihove udarne koncertne treske, među kojima i obradu čuvene talijanske revolucioname pjesme ,Bandiera Rossa" koju su u to vrijeme izvodili i Pankrti. Zahvaljujući toj kaseti, Idijoti su pozvani na Omladinski festival u Subotici '87. na kome su se te godine okupili i novi bandovi kao Mizar, Grad, Indust Bag i Tužne uši. Budući da su nastupi bili snimani, žive verzije njihovih pjesama ,,Za tebe" i ,,Disco is not dead" su se našle na kompilacijskom albumu sa festivala koji je objavljen pod nazivom "Najbolji uživo". KUD Idijotima je ta pobjeda puno značila. izmoreni već dugim tapkanjem u mjestu, dobili su dodatni podstrek i, kako su kasnije izjavljivali, ta pobjeda ih je spasila od raspada. Najednom su krenuli pozivi za svirke i mnogo širi krug publike se primio na njih.Zahvaljujući dobro organiziranim underground kanalima za njih se saznalo u Evropi tako da su počeli da sviraju po manjim klubovima u Njemačkoj, Švicarskoj i Italiji. Godine '87. predstavljali su Jugoslaviju na festivalu mediteranskih zemalja na jugu Italije u mestu Ređo Kalabrija. Dok su svirali pjesmu "Bandiera Rossa" isprovocirani karabinjeri su se popeli na binu i prekinuli njihov nastup, najvjerojatnije zbog refrena ,,Živio komunizam i sloboda". Grupi je to donijelo pravi publicitet, pa su se čak našli u vanjsko-političkoj rubrici dnevne ,Politike". Njihov koncert u Švicarskoj prekidaju bijesne feministkinje zato što je Sale na gitari imao naljepnicu gole žene, pa su mu sprejem pošpricale gitaru i pokrile golotinju. U to vrijeme izdaju seriju svojih singlova,Bolje izdati ploču nego prijatelja", ,,Budimo solidarni s bogatima" i ,,Hoćemo cenzuru" u zamjenu za debi album koji i dalje nitko ne želi da im objavi. U proljeće '88. kao prethodni pobjednici ponovo sviraju na Subotičkom festivalu.Zahvaljujući redovnim svirkama po Njemačkoj povezuju se sa čovjekom koji je vlasnik male izdavačke kuće Incognito Records i on im objavljuje LP ,,Bolivia r'n'r" na kojem su se našle pjesme sa singlova i stari demo snimci. Pošto su ih odbile gotovo sve diskografske kuće u tadašnjoj Jugoslaviji, najzad potpisuju ugovor sa Ljubljanskim .Helidonom" i to najviše zahvaljujući uredniku Borisu Beleu, pevaču grupe Buldožer. Prvi pravi LP ,Mi smo ovdje samo zbog para" objavljuju 1990. i na njemu su odlične pjesme ,,Minijatura", "Neću da radim za dolare", ,,Kako to može" i verzija pjesme ,Bandiera Rossa" koja traje čitavih sedam minuta. Popularnost im naglo raste i postaju autentični predvodnici punk klinaca u cijeloj zemlji.I u trenutku kada je grupa doživljavala pravu popularnost došlo je do raspada Jugoslavije, LP "Glupost je neuništiva" poslije dosta otezanja izlazi ljeta '92. godine i predstavlja najbolji album u njihovoj dotadašnjoj karijeri. Zreliji i direktniji nude pjesme "To nije mjesto za nas", ,,Pjesma o ribaru, Marinu, Mari i moru", ..Delamo škifo", "Bepo, vrati se". Ali to je ujedno najgore vrijeme za svirke i objavljivanje ploča. Sa početkom rata, članovi grupe su zamrznuli svoju aktivnost i gotovo da su bili pred raspadom. Prazan prostor su popunjavali tako što su Sale, Ptica i Fric nastupali u okviru sastava LB Radnički svirajući stilski sličan materijal.CD "Tako je govorio Zaratusta" je ujedno njihov prvi CD u karijeri i na njemu su napravili inventuru prvih godina rada jer su u to vrijeme iskreno sumnjali da li će nastaviti sa daljnjim aktivnostima. Na ploči su se našle pjesme koje je Sale Veruda komponirao u periodu od '81. do '85. Od 18 pjesama, snimili su 7 starih koje ranije nisu objavili, 7 pjesama su ranije već snimili u različtim verzijama, dvije su sasvim nove: ,Ništa nije tako dobro da bi bilo dobro" (koautor Franci Blašković) i ,Kad bi naše MC, CD, LR..". Dvije pjesme su obrade starih pulskih punk grupa Gola jaja i Visoki napon. U pjesmi "Io sono...dittatore" (Ja sam diktator) usemplirali su glas glumca Ljube Tadića sa ploče ,,0dbrana Sokratova i smrt". Stara obrada ,O bella ciao" je dobila podnaslov "Šta hoće ti antifašisti" a snimili su je uz malu harmoniku koja se svojvremeno koristila u partizanskim pjesmama, Povodom te ploče su opet svirali po dijelu evropskih zemalja, rujna '94. nastupali su na festivalu "Euro Woodstock" u Budimpešti a 10. listopada u Ljubljani im se ostvarila davna želja, svirali su kao predgrupa grupi Ramones. U to vrijeme ostvarili su suradnju sa legendom Francijem Blaškovićem kome su svirali na CD-u "Istra ti materina". Ploča je predstavljala zgodnu mješavinu različitih senzibiliteta i povodom nje, uz puhačku sekciju su odsvirali deset koncerata po lokalnim istarskim oštarijama. Tokom ratnih godina stekli su status benda oštrog jezika i jasnih stavova koji se nije libio da i dalje svira sada nepodobne ,,Bandiera Rossa" i ,O bella ciao" držeći se, pored marke i dolara, svoje jasne devize ,,Pametnima ne treba ništa objašnjavati, glupani ionako neće ništa shvatiti".Sljedeći CD ,,Megapunk" im donosi udarnu .Fuck The System", prijeteću ,,Božina", gorke "Ima li (ovdje) života prije smrti", "Red i palice", ,,Blago budalama", ,,Sjaj". U skladu sa svojom ogorčenom borbom protiv pirata, odlučuju da više ne objavljuju normalne ploče, već samo singlove, računajući da će diskografski lopovi, bar tako morati da se pomuče oko sklapanja novih izdanja. Prvi singl u tom nizu, "Fuck" objavili su za vlastitu firmu Veruda singles a onda je došao primamljiv ugovor sa firmom .Dancing Bear', zato odustaju od te ideje i snimaju novi album Cijena ponosa.Nakon tog albuma slijedi koncertni Gratis hits live! ( 1999. ). 05. 11.1999. band napuštaju Dr. Fric i Ptica , a dolaze Davor Zgrabljić -Bucolini ( bas ) i Kristijan Bijažić - Picek ( bubnjevi ) . 2001. IDIJOTI izdaju CD Remek Djelo koji je u ograničenom tiražu ( 100 kopija ) izdan i na vinilu.Tekst je ( uz neke izmjene na kraju ) napisao Petar Janjatović i objavljen je u "SUPER-TIN" br. 40, lipanj 1997.

 http://www.ribljacorba.co.yu/

 

 

 

                    štampaj stranicu

   

BEOGRAD ONLINE PTY LTD

7/236 Lonsdale St, Dandenong, VIC 3175, Australia

 Tel +61 3 9793-9755, fax: +61 3 9793-9283 e-mail

© Copyright Beograd OnLine© 1999-2005