Đorđe
Balašević |
|
Đorđe Balašević je rođen13.
maja 1953. godine u Novom Sadu. Gimnaziju je napustio u trećem
razredu pa je ispite polagao vanredno. Upisao je geografiju, jer,
po sopstvenom priznanju, na diferencijalnim ispitima nije bilo
matematike. Osnovna ambicija u srednjoj skoli bila mu je da
postane fudbaler. Ali kada je kao sedamnaestogodišnjak ležao
bolestan, pojava jedne
muhe
u sobi ga je inspirisala da komponuje svoju prvu pesmu "Otkud
muva". Zatim je poceo da piše prepeve stranih hitova za emisiju
"Muzički klub", a sa drugarom koji se snalazio na gitari,
otpočeo je i zajednički rad. Godine 1977. pristupio je
akustičarskoj grupi Žetva sa kojom je septembra te godine snimio
neobavezan tango "U razdeljak te ljubim". Pjesma je preko noći
postigla ogromnu popularnost tako da je singl prodat u oko
180000 primeraka. Žetva je vrlo brzo počela da se pretvara u
festivalsku grupu strpanu u orkestarske aranzmane, pa ih
početkom 1978. godine Balašević napusta i sa Vericom Todorović
osniva Rani mraz. Budući da se nisu rastali kao prijatelji, novu
grupu je nazvao inspirisući se sibirskom poslovicom: "Ako se
nadaš dobroj žetvi, čuvaj se ranog mraza". Žetva zatim
objavljuje LP "Vrjeme žetve" (RTV LJ 1979.) i prestaje sa radom.
Balaševićevi emotivni tekstovi i jednostavne melodije donose
osvježenje na posustaloj zabavnoj sceni, a predstavljaju i dobru
spregu sa pop muzikom. Uoći snimanja pjesme "Računajte na nas"
pridržuju im se bivši članovi grupe Suncokret Biljana Krstić i
Bora Đorđevic.Posle dva mjeseca rada sa Ranim mrazom, ljeta
1978. godine, Bora Đorđević napušta grupu svjestan razlike u
autorskom senzibilitetu između njega i Balaševića i formira
Riblju čorbu. Uoći snimanja debi albuma grupu napušta i Verica
Todorović. Na albumu "Mojoj mami umjesto maturske slike u izlogu"
izdvajaju se pjesme "Sve je dobro kad se dobro svrši", gdje se
kao gost pojavljuje violinista Jovan Kolundzija, "Mnogo mi znači
to", "Neki novi klinci", "Drago mi je zbog mog starog". Na
festivalu Split 79. Balašević osvaja prvu nagradu pjesmom "Panonski
mornar". Septembra 1979. godine svoju popularnost potvrđuje na
osam rasprodatih koncerata u beogradskom Domu sindikata. Tokom
1980. godine služi JNA u Zagrebu i Pozarevcu gdje glumi u TV
seriji "Vojnici". U to vrjeme Zdravku Ćolicu daje pjesmu "Zbog
tebe" i neke tekstove za album Srebrnih krila "Sreo sam ljubav
iz prve pjesme".Krajem godine izlazi album "Odlazi cirkus" i to
je poslednja ploća pod firmom Rani mraz. Hitovi sa tog albuma su:
"Prica o Vasi Ladackom", "Mirka", "Menuet", "Zivot je
more".Počekom 1982. godine objavljuje album "Pub" kojim zvanično
započinje solo karijeru.
Sledeci LP
"003" donosi nove hitove: "Slovenska", "Al' se nekad dobro jelo",
"Badnje vece", "Olivera". Kao i prethodne, i ovu plocu je
producirao Josip Bocek. Sledeci album "Bezdan" Balašević radi sa
ekipom koja će mu ubuduće biti redovčna studijska i koncertna
potpora. Sličnom muzičkom linijom Balašević nastavlja na ploci "Panta
rei". LP "Tri posleratna druga" koji je dobio podnaslov "Muzika
iz istoimenog romana" snimaju 1989. godine Dujin, basista
Aleksandar Kravić i muzičari iz Rijeke, gitarista Elvis Stanič
(ex Linija 32, Denis & Denis, Dr Doktor) i bubnjar Tonci
Grabusic. Na toj ploči Balašević se pozabavio karikiranom rap
formom u "Sugar rap".Objavio je instrumentalni CD "Terra Sacra"
(Croatia Records 1997.), a u pripremi je ploča sa materijalom iz
mjuzikla "Slomljeno jato". Ratne godine Balašević provodi
sklonjen od javnosti i mobilizacije budući da vojne vlasti
pokazuju veliku volju da ga posalju na front, tako da za Novu
1992. godinu iz sasvim razumljivih razloga ne dolazi u Sava
centar. CD "Jedan od onih
života..."
snima krajem 1993. godine. Ploća donosi optimistički hit "Ja
luzer?", ali i pjesme inspirisane ratnim tragedijama "Čovjek sa
mjesecom u očima " i "Krivi smo mi". U isto vrjeme objavljen je
CD "Najveći hitovi".Poslje duže pauze CD "Na posljetku"
objavljuje početkom 1996. godine. Nove pjesme "Regruteska", "Namćor",
"Drvena Pjesma", "Dođoska" snimljene su uglavnom na akustićnim
instrumentima uz učesće gudača "Svetog Đorđa", a upotrebljeni su
fagot, oboa, truba i violina koje vjerno dočaravaju atmosferu
Balaševićevih stihova.
Balašević je tokom karijere objavio Pjesmaricu sa svojim
tekstovima "Računajte na nas", roman "Tri posljeratna druga"
(1991.), knjigu novinskih komentara "I život ide dalje (sve
dalje odavde...)" (United Media 1993.) i knjigu "Dodir svile" (Biblioteka
"Zarko Zrenjanin" 1996.) u kojoj je izbor tekstova sa ploca.
Novi roman "Jedan od onih života" (Prometej 1997.) bavi se
periodom od 1. do 15 novembra ratne 1991. godine. Balašević je
napisao scenario i tumačio glavnu ulogu u TV seriji "Specijalna
redakcija", glumio u TV serijama "Vojnici", "Pop Cira i pop
Spira", "Panonski mornar", i u filmu "Vojnici". Za svoj rad
dobio je Nagradu punoljetstva, Oktobarsku nagradu Novog Sada,
Estradnu nagradu Jugoslavije, nagradu za literarni doprinos u
oblasti estrade na "Domanovićevim danima satire" i nagradu Todor
Manojlović za poseban umetnički senzibilitet.
http://www.ribljacorba.co.yu/
|
Zabranjeno Pušenje |
|
Zabranjeno Pušenje nastalo je 1980. godine
kao klasičan "garage" band sastavljen od klinaca koji su zajedno
išli u sarajevsku II gimnaziju i dijelili istu ulicu, danas već
legendarnu "Ulicu Fuada Midžića" u kvartu Koševo. Sačinjavali su
je tadašnji srednjoškolci i prijatelji iz ulice: Nenad Janković
(Dr. Karajlić; klavijature), Davor Sučić (Sejo Sexon; gitara),
Zenit Džozić (Fu-Do; bubnjevi), Mladen Mitić (Munja; bas gitara),
Dražen Janković (Seid Little Karajlić; klavijature), Ognjen
Gajić (saksofon, flauta), Mustafa Čengić (Muče; solo gitara) i
Zoran Degan (Poka; sinthesizer), a grupu je od početka svojom
prisutnošću darivao i gospodin Elvis J. Kurtović kao rezervni
igrač. Grupa je nekoliko godina žarila i palila sarajevskom
klupskom scenom, koja je tada bila tek u nastanku. ("Kuk", "Sloga",
"Trasa", Klub Filozofskog fakulteta, "Cedus", "AG"). Iz ovog
backgrounda korijene vuku mnogi, danas već afirmirani bandovi i
izvođači (Crvena Jabuka, Tifa band, Elvis J. Kurtovich & his
Meteors, Top lista Nadrealista, Skroz i drugi).Ozbiljniji
početak rada grupe vezan je uz kultni meeting point mladih
muzičara i umjetnika podrum duhovito nazvan "Zaborav" u kojem su
grupe imale probe i prve nastupe, uglavnom za lokalne fanove.
Svoj koncept su nazvali "New primitiwes" dajući svom radu dozu
ironije i satire te comp pristupa čime na sebe skreću pozornost
"institucija sistema" . Time uveliko usporavaju svoj prodor ka
masovnoj popularnosti, iako ih jedan od najvećih muzičara ex
Jugoslavije, Goran Bregović, naziva jedinim originalnim
odgovorom na Punk u ovom dijelu Europe Zabranjeno Pušenje, kao i
ostali članovi pokreta (Elvis J. Kurtovich & his Meteors, Top
lista Nadrealista), su zbog svog političkog angažmana osuđeni na
male klupske prostore i na mukotrpno građenje karijere.Tek 1984.
godine zagrebački "Jugoton" izdaje prvi album "Das ist Walter".
Walter je bio ilegalac u 2. svjetskom ratu i simbol otpora
fašistima. Poginuo je 1945. na dan oslobođenja Sarajeva. Album
je sublimirao energiju i želje cijele generacije mladih u ex
Jugoslaviji, ali jedino Jugoton je imao hrabrosti da ga objavi u
integralnoj verziji i bez preinaka u tekstovima. Album čiji je
početni tiraž bio 3.000 komada prodan je u preko 100.000 kopija
te je do danas rekord (30 puta premašen prvi tiraž).Grupa 1984.
kreće na veliku YU turneju (60 koncerata) po najvećim dvoranama
i postaje najveća Jugoslavenska rock atrakcija.Članovi grupe
pored bavljenja muzikom realizirali su i uspješan humoristički
show na TV-u u suradnji s mladim sarajevskim glumcima nazvan Top
lista Nadrealista pun britke kritike pojava u tzv. "socijalističkom"
društvu.Enorman uspjeh turneje i TV serije nije po volji
rigidnog režima i u montiranoj aferi se članovi "new primitiwes"
pokreta optužuju za vrijeđanje imena i lika pokojnog
predsjednika Tita ("Crko Marshall, mislim na pojačalo") i
tekovina socijalizma. Grupa se skida sa svih TV i radio stanica,
a svi klubovi, mahom pod patronatom "socijalističke omladine"
otkazuju već ugovorene koncerte grupe. Slučaj postaje zanimljiv
i državnoj bezbjednosti te počinje serija informativnih
razgovora i montiranih procesa. Situaciju spašavaju neki vodeći
intelektualci liberalnih nazora koji dižu svoj glas u obranu
grupe i afera se stišava bez zatvorskih kazni.U ovoj atmosferi
snima se drugi album Zabranjenog Pušenja nazvan "Dok čekaš sabah
sa šejtanom", čiji izlazak je popratila medijska šutnja, ali i
izvrsne kritike i velike simpatije javnosti i tzv. običnih ljudi.
Promotivna turneja imala je velikih poteškoća zbog straha
organizatora i enormnog prisustva policije, kao odjeka prohujale
afere.I pored nekoliko vrhunskih koncerata pred desetinama
hiljada posjetitelja (Beograd - Hala Pionir, Split - Poljud,
Zagreb - Dom Sportova), turneja bilježi neuspjeh i grupu 1986.
godine napuštaju Mladen Mitić (danas živi u Los Angeles-u), Šeki
Gayton (danas živi i radi u Sloveniji kao manager) i Mujo Snažni
(producent u Sarajevu) u potrazi za sigurnijom
egzistencijom.Ostatak grupe na Atari računalu radi na novom
albumu i polako okuplja novi bend u čijem sastavu su uz Farisa
Arapovića (bubnjevi) i Kowalskog (gitara) i režiser Emir
Kusturica koji u to vrijeme pobjeđuje na Cannes-skom festivalu s
filmom "Otac na službenom putu". Ova ekipa u suradnji s nekim
studijskim muzičarima (Predrag Bobić - bas, Jadranko Džihan i
Darko Ostojić Minka - back vokali) realizira 1987. album "Pozdrav
iz zemlje Safari" koji objavljuje sarajevski Diskoton, iako uz
neke primjedbe, u integralnoj verziji. Hitovi s ovog albuma ("Pišonja
i Žuga", "Hadžija ili bos", "Fikreta", "Dan Republike") vraćaju
grupu u sam vrh YU rock-a. Album je sniman u Sarajevu, miksan u
Londonu, a producent je Sarajlija koji živi u Seattle-u Sven
Rustempašić.Turneju organizira Art scena Obala i manager Miro
Purivatra (danas direktor Sarajevskog filmskog festivala) i ona
obuhvaća 87 koncerata. Turneja 1987. je ujedno i najveća turneja
benda do tada. Bend nastupa u gradovima koji do tada nisu nikad
imali priliku vidjeti koncert Zabranjenog Pušenja u živo. Ona je
bila presudna za sticanje najšireg kruga publike i lansirala je
grupu u krug najvećih YU rock institucija, rame uz rame sa Azrom,
Bijelim Dugmetom, Parnim Valjkom i Ribljom Čorbom.Emir Kusturica
radi spot za pjesmu "Manijak", a u januaru 1988. na koncertu u
Sarajevu izdavač "Diskoton" svečano uručuje zlatnu ploču za
album "Pozdrav iz zemlje Safari" koji je do tada prodan u
100.000 primjeraka.Otopljavanje u političkom sistemu krajem
80-ih aktualizira ponovni rad Top liste Nadrealista čije
emitiranje ponovo kreće 1988. godine. Članovi grupe paralelno
pripremaju i novi album koji izlazi u oktobru 1988. Sniman je u
Sarajevu i zove se "Male priče o velikoj ljubavi". Na albumu
gostuje Goran Bregović, operna diva iz Atenske opere Sonja
Milenković i virtuoz na violini Dejo Sparavalo. Grupu napušta
Emir Kusturica zbog snimanja svog novog filma.Grupa kreće na
Jugoslavensku turneju s Top listom Nadrealista i grupom "Bombaj
štampa", takođe jednim od pionira new primitiwsa. Program je
kombinacija teatra i rock and rolla, realiziran po ideji Seje
Sexona. Na 60-ak koncerata program je gledalo preko 200.000
ljudi, a turneja je proglašena najuspješnijom turnejom na YU
estradi 1989. godine, ostavivši iza sebe čak i takva imena kao
što su "Bijelo Dugme" i Lepa Brena.Podjele i nesuglasice u
državnom vrhu, ubrzo se prenose i na estradu pa i na članove
Zabranjenog Pušenja. Zbog različitih pogleda na politički
angažman i koncepciju benda iz grupe odlaze Sejo Sexon i Darko
Ostojić Minka (solo projekti), Faris Arapović (osniva vlastiti
bend "Sikter"). Sa početkom rata u BiH, Nele Karajlić premješta
bend u Beograd i nastavlja rad pod imenom "Nele Karajlić &
Zabranjeno Pušenje", a u Sarajevu ostaju Elvis J. Kurtović, Sejo
Sexon, Zenit Đozić, Boris Šiber i dizajner omota albuma
Zabranjenog Pušenja Srđan Velimirović te pokreću Ratno izdanje
Top liste Nadrealista.Ova ekipa u najtežim danima rata pokušava
da razveseli svoje sugrađane koji u podrumima i skloništima, na
aparatima priključenim na akumulatore i baterije, slušaju radio
program Nadrealista i songove inspirirane aktualnim događanjima
u gradu. Grupa zbog tehničkih i tehnoloških nemogućnosti
prestaje s video i muzičkom produkcijom i prve dvije godine rata
radio show je jedini medij u kojem je bilo moguće raditi.Baš kao
i 1980. godine, kad se oko radio show-a počela okupljati jezgra
new primitiwsa, tako i 1993. mnogi novi i mladi muzičari
surađuju i sudjeluju sa svojim starijim kolegama. Sa dolaskom
struje u grad Top lista Nadrealista počinje sa scenskom,
muzičkom i video produkcijom (televizija u suradnji s US-aidom i
humanitarnim organizacijama International rescue committee &
Umbrela Grant) Grupa završava novu seriju "TLN - ratno izdanje"
i sama producira pozorišnu predstavu koju je na besplatnim
nastupima vidjelo 20.000 Sarajlija. Prateći bend Top liste
Nadrealista postaje jezgra novog Zabranjenog Pušenja, a njeni
članovi Sejo Kovo, Đani Pervan, Dušan Vranić i Samir Ćeramida
1997. godine realizirat će i prvi poslijeratni album Zabranjenog
Pušenja "Fildžan viška". Elvis J. Kurtović i Sejo Sexon,
okosnice novog Zabranjenog Pušenja, paralelno s pripremanjem
albuma rade i na nastupima Top liste Nadrealista, koja poslije
ratnog iskustva u BiH 1995-1998. radi preko 300 nastupa pod
pokroviteljstvom US - aida po BiH, Hrvatskoj, Sloveniji,
Njemačkoj, Austriji, Danskoj i Švicarskoj.Po završetku turneje u
proljeće 1997. godine izlazi album "Fildžan viška" sniman u
Amsterdamu i miksan u Ljubljani. Promotivna turneja obuhvaća 149
koncerata, a sa albuma su skinuta 4 singla (spota), koje su
producirali sami članovi grupe. Iskustvo iz TLN-a pokazalo se
dragocjenim u snimanju spotova, koji bivaju vrlo dobro
ocijenjeni u Hrvatskoj, BiH i Sloveniji gdje je grupa redovito
nastupala. Na turneji su sudjelovali Sejo Sexon, Elvis J.
Kurtović, Predrag Bobić, Zoran Stojanović, Nedžad Podžić, Marin
Gradac, Bruno Urlić i Branko Trajkov, a povremeno i Samir
Ćeramida i Đani Pervan.Ista ekipa 1998. godine realizira i prvi
živi koncertni album Zabranjenog Pušenja "Hapsi sve!", snimljen
17.10.1997. u zagrebačkom Domu Sportova sa Dariom Vitezom, novim
managerom grupe, u ulozi organizatora koncerta i izvršnog
producenta albuma.1999. godine grupa na planini Bjelolasica,
priprema svoj novi projekt koji ponovno realizira u Amsterdamu
sa Zlatanom Hadžićem u ulozi producenta (na albumu "Fildžan
viška" je imao ulogu inženjera zvuka). Album je nazvan "Agent
tajne sile" i objavljen je u junu 1999. godine i do danas su
snimljena 3 spota. Album je izdala TLN - Europa, čiji su
vlasnici članovi grupe, a aktuelni hit je pjesma "Jugo 45" koja
trenutno visoko kotira na top listama u BiH i Hrvatskoj.Grupa je
odmah po izlasku albuma krenula na promotivnu turneju u sastavu:
Sejo Sexon, Elvis J. Kurtović, Predrag Bobić, Bruno Urlić,
Dragomir Herendić i Branko Trajkov. Promotivna turneja je još
uvijek u toku i do oktobra 2000. odsvirana su 124 koncerta.
http://www.ribljacorba.co.yu/
|
Van
Gogh |
|
Grupa je osnovana
januara 1986. godine. Pre toga Đule je imao srednjoškolski
sastav Haos, a u to vreme njegov brat Ljubomir Đukić svirao je
klavijature u Električnom orgazmu. Već februara 1986. godine
grupa Van Gogh objavljuje promo singl sa pesmom "Tragovi
prošlosti", a maja iste godine pojavili su se na Omladinskom
festivalu u Subotici gde su osvojili drugu nagradu publike i
treću žirija. Krajem 1986. godine izlazi im debi album za koji
je muziku napisao Đukić, tekstove Milisavljević a produkcijom se
bavio Đorđe Petrović. Pored obnovljenih verzija pesama "Tragovi
prošlosti","Tvoj smeh" i "Menjam se", sa kojima su nastupali u
Subotici, tu su "Kako zove se", "Noćno nebo","Znam" i druge.
Oštrijom svirkom ponudili su pevljive kompozicije zasnovane na
rock tradiciji. Posle serije koncerata, grupa prestaje sa radom
i tokom te pause Zvonko Đukić nastupa sa sastavima Fit (učestvuje
na snimanju njihove debi ploče), EKV (album "Samo par godina za
nas") i u grupi Nikole Čuturila. Rad obnavljaju 1990. godine
objavljivanjem promo singla "Gubiš me" i albumom "Svet je moj",
godinu dana kasnije. Đule se tada prvi put pojavljuje u ulozi
pevača. Ploču snimaju Srba Radivojević, basista Aleksandar Barać,
bubnjar Vladan Cvetković i klavijaturista Vlada Barjaktarević
koji je bio i producent. Kao gosti na snimanju su bili Milan
Mladenović, Margita Stefanović, Zoran Radomirović Švaba i Tanja
Jovićević. Autor muzike i većine tekstova opet je Đule, pesmama
"Neko te ima", "Gubiš me", "Dibuk" nastavljaju sa nešto
kompleksnijom varijantom svog osnovnog zvuka. Treći album "Strast"
pripremaju kao trojka Đule, Srba i Aca, a na snimanju učestvuju
Rambo Amadeus, Marija Mihajlović, Pera Džo i Fredi i Marko (New
Age Band), a produkciju je radio Saša Habić. Pesmama "Aleluja",
"Nemoj biti lud", "Basna" profilišu gitaristički rock glavne
struje. Godine 1995. objavljuju kompilacijski CD na kome je
petnaest pesama sa predhodna tri albuma i "Zemlja čuda" sa
singla. Ambicioznim diskom "Hodi" Van Gogh 1996. godine kreće
novim pravcem nudeći žanrovski raznovrsnije pesme praćene
efektnim video spotovima. Muziku je komponovao Zvonko Đukić, deo
materijala uradio je sa članovima grupe, pesmu "Polje snova"
napisao je Saša Dragić, a deo tekstova je urađen po motivima
pesnika Momčila Nastasijevića. Produkciju je opet radio Saša
Habić, a sa ploče su se izdvojile "Delfin", "Hodi", "Kiselina",
"Apsolutno ne". Kao bonus na disku su se našli koncertni snimak
pesme "Luna" i instrumental "Vertigo". Na kompaktu "Moja
generacija" Kornelija Kovača, krajem 1996. godine objavljena je
njihova obrada pesme "Jagode i maline" iz repertoara Korni grupe.
Koncertni CD "No comment", snimljen na njihovim nastupima 23. i
24. januara 1997. godine u beogradskom SKC-u, donosi izbor
pesama iz čitave karijere sa naglaskom na novijim pločama. Tokom
'97. grupa je koncertno gostovala u 115 gradova širom
Jugoslavije i Makedonije. Aprila meseca '98. pojavio se CD singl
"Qu'hier que demain", na kome se nalazi pesma "Polje snova" u
dve verzije, od kojih je jedna akustična. Van Gogh je spremio
nove pesme za novi studijski album koji se pojavio u prodaji 28.
februara '99, a posle toga najveći bend Yu scene je krenuo na
promo turneju zvanično od 01. septembra 1999. Grupa je zamenila
basistu. Umesto dosadašnjeg Aleksandra Baraća, novi basista je
Dušan.
http://www.ribljacorba.co.yu/
|
Azra |
|
Lider grupe je Đoni
Štulić. Rođen je u Skoplju 11. aprila 1953, u porodici vojnog
lica. Prvi ozbiljan kontakt s muzikom imao je 1964. godine u
Jastrebarskom.Čuo je Beatlese i odlucio da postane muzičar. U
početku se bavio narodnom muzikom. Prvi bend u kojem je svirao
zvao se Balkan sevdah bend. Prvu Azru sastavio je 1975. Prva
ozbiljna Azra, sa prvom postavom grupe Film, nastala je 1977.
Godine 1979. proveo je kratko vreme u Parnom valjku, potom je
ponovo okupio Azru i uspio. U svega dve godine, od 1980. do
1982, objavio je, čak i za svetske uslove, neuobičajeno veliki
opus: jedan običan, jedan trostruki i dva dvostruka albuma,
kojima je dominirala njegova nevjerovatna energija. Dosta
nezadovoljan prvom fazom svoje karijere, kasnije se okrenuo
istraživanju vlastitog izraza.Uoči rata povukao se u Holandiju,
gde se posvetio tumačenju Ilijade.
http://www.ribljacorba.co.yu/
|
Prljavo Kazalište |
|
Pod snažnim uticajem punka grupa
nastaje 1977. Godine u zagrebačkom predgrađu Dubrava.
Inspiracija za ime potiče iz epizode stripa Alan Ford, kada
članovi družine T.N.T. dolaze u pozorište nazvano Prljavo
kazalište. Prvu postavu grupe činili su Jasenko Houra gitara,
Zoran Cvetković gitara, Davorin Bogović vokali, Niko Hrastekbas
i Tihomir Files bubnjevi. U početku su planirali da za pjevača
uzmu Davora Gobca koji je u to vreme bio u grupi Klinska pomora.
Kazalište u startu nije imalo jasnu predstavu o muzici koju bi
svirali, a pjesma "Moj otac je bio u ratu" bila je prva koju su
komponovali. Prvi ozbiljni nastup imali su na Poletovom koncertu
1978. Prvim singlovima "Televizori" I "Moj tata je bio u ratu"
skrenuli su pažnju medija na sebe, a 1979. Godine su svirali na
koncertu Bijelog dugmeta na stadionu JNA, kada su promovisali
album. Tokom snimanja te ploče grupu je napustio Zoran Cvetković
a zamenio ga je gitarista Marijan Brkič. Komisija za šund nije
oslobodila ploču poreza, verovatno zbot teksta pjesme "Some
boys" koja tretira homoseksualnost, ali to publici nimalo nije
smetalo. Hourine pjesme su se bavile traumama odrastanja,
zabilježivši precizno senzibilitet tadašnjih mladih generacija.
Njegovi iskazi najdierktniji su u pesmama "Sretno dijete", "Ja
sa mladič u najbolji godinama", "Subotom uveče". Iako nevješto
odsvirana, ploča je zbog originalnih pesama u to vreme
proglašena jednim od najboljih debi ostvarenja u domačoj muzici.
Svoju posvetu Rolling Stonesima dali su na omotu koji je
realizovao Piko Stančić, odlučivši se za crtež na kome je
isjeckan jezik Mika Džegera (Mick Jagger) proboden
zihericom.Drugi LP "Crno bijeli svijet", snimaju 1980. Godine u
Milanu, u produkciji Pika Stančića, a on je napisao i dio
aranžmana. Iskazujući se kao bolji sviraći, odustaju od punka i
nude pop ploću prelivenu tada popularnim ska zvukom, dok se
gitare oslanjaju na tradiciju. Shadowsa i Crvenih koralja. Houra
opet postiže pun pogodak hitovima "Mi plešemo" (u originalu je
trebalo da se zove "Mi pijemo"). "Crno bijeli svijet", "Neki
moji prijatelji", "Nove cipele", i obradom "Sedamnaest ti je
godina tek" iz repertoara Ive Robića. Praveći urbanu ploću, oni
Zagrebu dodeljuju ulogu glavnog junaka svojih pesama. U to vreme
Houra već pokazuje interesovanja za hrvatsku narodnu muziku, pa
im se na promotivnom koncertu u Maloj dvorani Doma sportova, u
jesen 1980. Godine u pesmi "Mi plesemo" prikljucuje tamburaski
orkestar. Januara 1981. Godine u beogradskom Domu omladine u
okviru manifestacije Pozdrav iz Zagreba, Prljavo kazalište
trijumfuje pred publikom, mada je malo nedostajalo da im
predgrupa Haustor ukrade sou. Pod pritiskom sve intenzivnijih
angažmana, Davorin Bogović se povlaći, tako da na trećoj ploći,
"Heroj ulice", ulogu pjevača preuzima Houra. LP su snimali u
Švedskoj, u produkciji Tini Varge a udaraljke su svirali Sune
Ferger (Sjunne Ferger) I Miroslav Budanko, dok je saksafonista
bio Jan Gustafson (Janne Gustafsson). Novim pjesmama Kazalište
se opredjelilo za bazičnu varijantu rocka, posebno u temema "Devojke
bi", "Sve gradske bitange" i "Lupam glavom u radio". . Posvetu
Brusu Springstinu (Bruce Spirngsteen), što je navedeno i na
omotu ploce, Houra je dao u pesmama "Heroj ulice" i "Široke
ulice", a Filu Kolinsu (Phil Collins) u baladi "Nočas sam izašao
na kišu". Po objavljivanju ploče u vojsku odlaze Fileš i Hrastek,
tako da su nastupali uz pomoc bubnjara Dražena Šolca i Zorana
Cvetkovića koji je svirao bas. Dve godine kasnije, u grupu se
vraća Davorin Bogovič i sa njim snimaju album "Korak od sna". U
saradnji sa Rajkom Dujmicem, prave mirniju ploću sa koje se
izdvaja pesma "Sve je lako kad si mlad", a tu je i obrada pesme
"Milioner" iz repertoara Zvonka Špišica. Prateče vokale pjevao
je tada malo poznati Mladen Bodalec, jedno vrjeme član grupe
Patrola. Posle pauze izazvane Brkičevim odlaskom u vojsku,
početkom 1986. Godine objavljuju "Zlatne godine". Umesto
Bogoviča pjevač je Mladen Bodalec. Na njoj se Houra priklanja
pisanju standardnih pop rock pesama srednje struje, što postaje
karakteristika grupe tokom daljeg rada. Ploču je producirao Stančić,
a poznatije postaju pesme "Ne zovi mama doktora", "Sladoled" i
"Ma kog me boga za tebe pitaju". Istu formulu ponavljaju na
albumu "Zustavite Zemlju" 1988. Godine. Na njemu je pjesma "Mojoj
majci" koju je Houra napisao povodom smrti majke. Zbog stiha "Zadnja
ruza Hrvatska", pesma postiže ogromnu popularnost u Hrvatskoj,
ali ih mediji u jednom djelu zemlje kritikuju zbog nacionalizma.
. .Po objavljivanju ploče grupu napušta Marijan Brkić i prelazi
u Parni valjak. Sa novim gitaristom Damirom Liposekom sviraju
17. Oktobra 1989. Godine na zagrebačkom Trgu republike gdje se
po nekim procenama okupilo 200 hiljada ljudi. Sledeče godine
objavljuju dupli živi LP "Sve je lako kad si mlad", snimljen na
koncertima u zagrebačkom Domu sportova, novembra 1988. Godine i
na nastupu ZG Rock Forces. Na ćetvrtoj strani nasli su se
studijski snimci sa debi singla i prva dva albuma. Za omot je
upotrebljeno idejno resenje sa prvog albuma. Nudeci standardan
izbor materijala, snimaju LP "Devedeseta", u produkciji Mate
Dosena, a prateče vokale pevaju Davorin Bogovič i Vesna Dosen.
Novi član grupe postaje klavijaturista Mladen Rosko. Počtkom
devedesetih Kazalište često svira u inostranstvu, po hrvatskim
klubovima. Tokom rata grupa pauzira, a 1993. Godine sa novim
klavijaturistom Fedorom Boicem (ex ITD bend) objavljuju CD "Lupi
petama" sa pjesmama "Reci sve za Hrvatstku", "Pet dana ratujem,
subotom se zaljubljujem) i sličnim. U pjesmi "Uzalud vam trud
svirači" gostuje tamburaski orkestar iz Vinkovaca. Tada
objavljuju i kompilacijski CD "Največi hitovi". Godine 1994.
dobijaju nagrade Porin za CD "Lupi petama", za najbolje
komponovanu pjesmu pod uticajem folklora i za video "Koncert u
HNK". Objavljuju i živu ploču, snimljenju na Bozičnom koncertu
na Dolcu i ploču "Dođi sada Gospode" , "Laku noč tebi, Zagrebe"
i drugim. Materijal za ploču miksovan je i premasterizovan u
Londonu uz pomoć Zok group koju predvodi Zoran Cvetković, a kao
gost svirao je Mel Gejnor (Mell Gaynor) bivsi bubnjar sastava
Simple Minds. Krajem 1997. Godine Kazalište je objavilo živi CD
snimljen na nastupu u Lisinskom. Jasenko Houra je osnovao
izdavačku kuću CBS (Crno bijeli svijet). O grupi su objavljene
knjige "Lupi petama" (1993.) i "Prljavo kazalište" (1996.) koja
za temu ima njihove nastupe u Kanadi, Americi i Australiji.
Objavili su video kasete "Voljenom gradu" (1989), "Koncert u HNK"
(1993) i "Božični koncert" (1995). . .
http://www.ribljacorba.co.yu/
|
KUD Idijoti |
|
Legenda kaže: "O približnom nastanku grupe "KUD IDIJOTI"
govori se svašta, ali najtočnija je ona priča kada je Broj Jedan
došao kod Saleta i rekao mu: "Slušaj sinko, ja sam odveć star za
te stvari, ali ako hoćeš moj savjet, nemoj ni slučajno uzet
Frica za basista...". Ipak, Sale Veruda, gitarista i osnivač Kud
Idijota se nije obazirao na savjet starog prdonje i dolaskom
basiste Frica u grupu 1985. formirana je konačna postava koju su
još činili pjevač Tusta i bubnjar Ptica. I tako počinje priča o
čuvenom bendu čiji slogan glasi "Kud Idijoti prođu tu trava ne
raste". Inače, Idijoti su nastali 2. veljače 1981. a prvu
postavu su činili klinci koji su se ložili na Ramonese: Sale
Veruda, Davor Zgrabljić (današnji basista), Egidio Rocco i
Marino Piuko. Daleko od medija i pod pritiskom institucije kao
što je Atomsko sklonište željeli su da izguraju nešto svoje,
sasvim drugačije. Svirali su u malim prostorima, nije im se
ukazivala nikakva perspektiva i kroz grupu su prolazili brojni
članovi. Jedini uporan bio je Sale Veruda. Konačno je susret
njih četvorice označio pravi start. Tusta je te '85. već imao
skoro trideset godina i nikakvo scensko i pjevačko iskustvo
prije toga. Prošao je hipi eru, stopirao po Evropi, oženio se,
dobio kćerkicu i zaposlio u "Uljaniku" (tvornica u kojoj se
prave brodovi) u administraciji , ali je i dalje nosio kožnu
jaknu, dugu kosu i motao se po rockerskim mjestima. I njegovao
želju da zapjeva. Tako su KUD Idijoti njegov prvi i kako se
čini, posljednji bend u karijeri. I ostali su se muzikom bavili
zbog Ijubavi a ne samo zbog para. Ptica je radio kao električar
u ,,Uljaniku" (uvodio je struju u brodove), Sale se bavio
stolarskim poslovima (uvodio je drvenariju u brodove) a Fric je
bio zaposlen kao noćni čuvar u obližnjoj ludnici u kojoj su
imali i prostorije za vježbanje. Lako su već godinama, u
medijskom smislu, tapkali u mjestu Sale Veruda nikako nije gubio
energiju i sa pravom upornošću čovjeka koji je uvjeren u ono što
radi, gurao je dalje. Uz njih su u to vrijeme u Puli djelovale
grupe Visoki napon, Gola jaja, Messerschmitt, The Spoons a
jedini koji su postigli kakvu-takvu afirmaciju bili su Problemi.
Ovaj, također punk orijentiran band je radio početkom
osamdesetih godina i jedini zvučni zapis su ostavili na
kompilaciji ,,Novi punk val" na kojoj su se našle njihove pjesme
"Grad izobilja" i "Sranje".I dok su se stariji muzičari u Puli
obično okupljali po kafićima, omiljeno mjesto pankerske ekipe
bio je i ostao klub ,,Uljanik" u kome se redovno sviralo.
Dolazili su bendovi sa strane a mjesto predgrupe je bilo
rezervirano za domaće bandove. Redovnim svirkama KUD Idijoti su
stekli reputaciju u Puli i okolici a bolje informirani klinci po
čitavoj Jugoslaviji su polako počeli da se lože na njih. Za
razliku od diskografskih kuća koje nisu pokazivale nikakvo
zanimanje za punkere iz Pule, promućurni i vični efektnim
poslovnim potezima, KUD Idijoti odlučuju da preuzmu stvari u
svoje ruke.U suradnji sa Borisom Furlanom iz Kopra koji je
osnovao izdavačku kuću ,Slovenija", 1986. objavljuju kasetu
,,Legendarni u živo". Snimljena skromnom tehnikom, kaseta je
nosila njihove udarne koncertne treske, među kojima i obradu
čuvene talijanske revolucioname pjesme ,Bandiera Rossa" koju su
u to vrijeme izvodili i Pankrti. Zahvaljujući toj kaseti,
Idijoti su pozvani na Omladinski festival u Subotici '87. na
kome su se te godine okupili i novi bandovi kao Mizar, Grad,
Indust Bag i Tužne uši. Budući da su nastupi bili snimani, žive
verzije njihovih pjesama ,,Za tebe" i ,,Disco is not dead" su se
našle na kompilacijskom albumu sa festivala koji je objavljen
pod nazivom "Najbolji uživo". KUD Idijotima je ta pobjeda puno
značila. izmoreni već dugim tapkanjem u mjestu, dobili su
dodatni podstrek i, kako su kasnije izjavljivali, ta pobjeda ih
je spasila od raspada. Najednom su krenuli pozivi za svirke i
mnogo širi krug publike se primio na njih.Zahvaljujući dobro
organiziranim underground kanalima za njih se saznalo u Evropi
tako da su počeli da sviraju po manjim klubovima u Njemačkoj,
Švicarskoj i Italiji. Godine '87. predstavljali su Jugoslaviju
na festivalu mediteranskih zemalja na jugu Italije u mestu Ređo
Kalabrija. Dok su svirali pjesmu "Bandiera Rossa" isprovocirani
karabinjeri su se popeli na binu i prekinuli njihov nastup,
najvjerojatnije zbog refrena ,,Živio komunizam i sloboda". Grupi
je to donijelo pravi publicitet, pa su se čak našli u
vanjsko-političkoj rubrici dnevne ,Politike". Njihov koncert u
Švicarskoj prekidaju bijesne feministkinje zato što je Sale na
gitari imao naljepnicu gole žene, pa su mu sprejem pošpricale
gitaru i pokrile golotinju. U to vrijeme izdaju seriju svojih
singlova,Bolje izdati ploču nego prijatelja", ,,Budimo solidarni
s bogatima" i ,,Hoćemo cenzuru" u zamjenu za debi album koji i
dalje nitko ne želi da im objavi. U proljeće '88. kao prethodni
pobjednici ponovo sviraju na Subotičkom festivalu.Zahvaljujući
redovnim svirkama po Njemačkoj povezuju se sa čovjekom koji je
vlasnik male izdavačke kuće Incognito Records i on im objavljuje
LP ,,Bolivia r'n'r" na kojem su se našle pjesme sa singlova i
stari demo snimci. Pošto su ih odbile gotovo sve diskografske
kuće u tadašnjoj Jugoslaviji, najzad potpisuju ugovor sa
Ljubljanskim .Helidonom" i to najviše zahvaljujući uredniku
Borisu Beleu, pevaču grupe Buldožer. Prvi pravi LP ,Mi smo ovdje
samo zbog para" objavljuju 1990. i na njemu su odlične pjesme
,,Minijatura", "Neću da radim za dolare", ,,Kako to može" i
verzija pjesme ,Bandiera Rossa" koja traje čitavih sedam minuta.
Popularnost im naglo raste i postaju autentični predvodnici punk
klinaca u cijeloj zemlji.I u trenutku kada je grupa doživljavala
pravu popularnost došlo je do raspada Jugoslavije, LP "Glupost
je neuništiva" poslije dosta otezanja izlazi ljeta '92. godine i
predstavlja najbolji album u njihovoj dotadašnjoj karijeri.
Zreliji i direktniji nude pjesme "To nije mjesto za nas",
,,Pjesma o ribaru, Marinu, Mari i moru", ..Delamo škifo", "Bepo,
vrati se". Ali to je ujedno najgore vrijeme za svirke i
objavljivanje ploča. Sa početkom rata, članovi grupe su
zamrznuli svoju aktivnost i gotovo da su bili pred raspadom.
Prazan prostor su popunjavali tako što su Sale, Ptica i Fric
nastupali u okviru sastava LB Radnički svirajući stilski sličan
materijal.CD "Tako je govorio Zaratusta" je ujedno njihov prvi
CD u karijeri i na njemu su napravili inventuru prvih godina
rada jer su u to vrijeme iskreno sumnjali da li će nastaviti sa
daljnjim aktivnostima. Na ploči su se našle pjesme koje je Sale
Veruda komponirao u periodu od '81. do '85. Od 18 pjesama,
snimili su 7 starih koje ranije nisu objavili, 7 pjesama su
ranije već snimili u različtim verzijama, dvije su sasvim nove:
,Ništa nije tako dobro da bi bilo dobro" (koautor Franci
Blašković) i ,Kad bi naše MC, CD, LR..". Dvije pjesme su obrade
starih pulskih punk grupa Gola jaja i Visoki napon. U pjesmi "Io
sono...dittatore" (Ja sam diktator) usemplirali su glas glumca
Ljube Tadića sa ploče ,,0dbrana Sokratova i smrt". Stara obrada
,O bella ciao" je dobila podnaslov "Šta hoće ti antifašisti" a
snimili su je uz malu harmoniku koja se svojvremeno koristila u
partizanskim pjesmama, Povodom te ploče su opet svirali po
dijelu evropskih zemalja, rujna '94. nastupali su na festivalu
"Euro Woodstock" u Budimpešti a 10. listopada u Ljubljani im se
ostvarila davna želja, svirali su kao predgrupa grupi Ramones. U
to vrijeme ostvarili su suradnju sa legendom Francijem
Blaškovićem kome su svirali na CD-u "Istra ti materina". Ploča
je predstavljala zgodnu mješavinu različitih senzibiliteta i
povodom nje, uz puhačku sekciju su odsvirali deset koncerata po
lokalnim istarskim oštarijama. Tokom ratnih godina stekli su
status benda oštrog jezika i jasnih stavova koji se nije libio
da i dalje svira sada nepodobne ,,Bandiera Rossa" i ,O bella
ciao" držeći se, pored marke i dolara, svoje jasne devize
,,Pametnima ne treba ništa objašnjavati, glupani ionako neće
ništa shvatiti".Sljedeći CD ,,Megapunk" im donosi udarnu .Fuck
The System", prijeteću ,,Božina", gorke "Ima li (ovdje) života
prije smrti", "Red i palice", ,,Blago budalama", ,,Sjaj". U
skladu sa svojom ogorčenom borbom protiv pirata, odlučuju da
više ne objavljuju normalne ploče, već samo singlove, računajući
da će diskografski lopovi, bar tako morati da se pomuče oko
sklapanja novih izdanja. Prvi singl u tom nizu, "Fuck" objavili
su za vlastitu firmu Veruda singles a onda je došao primamljiv
ugovor sa firmom .Dancing Bear', zato odustaju od te ideje i
snimaju novi album Cijena ponosa.Nakon tog albuma slijedi
koncertni Gratis hits live! ( 1999. ). 05. 11.1999. band
napuštaju Dr. Fric i Ptica , a dolaze Davor Zgrabljić -Bucolini
( bas ) i Kristijan Bijažić - Picek ( bubnjevi ) . 2001. IDIJOTI
izdaju CD Remek Djelo koji je u ograničenom tiražu ( 100 kopija
) izdan i na vinilu.Tekst je ( uz neke izmjene na kraju )
napisao Petar Janjatović i objavljen je u "SUPER-TIN" br. 40,
lipanj 1997. |
http://www.ribljacorba.co.yu/ |
štampaj stranicu
|
|
|
|